O I n f o r m a c i j i 2.0 : informacija u teoriji

Veljača 13, 2012

K općoj teoriji informacije

MARC BURGIN: Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification (2010) [Uvod]

Cijelu ovu avanturu koja se ogleda u potrazi za ‘svetim gralom’ informacijske znanosti – odgovorom na pitanje što je (to) informacija – započinjem kratkim uvodnim osvrtom na knjigu, za temu, krucijalnoga naziva: Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification Marca Burgina. Nevjerojatnim se čini da je objavljena 2010, i da je kao takva, gotovo dvije godine odolijevala kako mojoj gorućoj želji da pročitam sve vezano uz izraz ‘teorije informacije’ tako i mojim informacijskim vještinama pretraživanja i pronalaženja informacija na internetu; naime, nabasao sam na nju tek krajem 2012.

Ime Marka Burgina nepoznanica je u svijetu iz kojega dolazim, svijetu informacijskih stručnjaka društvene provenijencije. Pa ipak, kad sam već nabasao na njegovu knjigu, nije mi dugo trebalo da pronađem i ‘svijet’ kojemu je pripadao – časopis Information kojeg objavljuje Multidisciplinary Digital Publishing Institute (MDPI), zajedno s pregršt drugih časopisa, koje očigledno povezuje činjenica da u sebi imaju nešto ‘multidisciplinarno’. Naravno, upravo je Mark Burgin, nakon višegodišnjega iscrpljujućeg rada na knjizi (od nekih šestotinjak stranica), zasjeo u fotelju glavnog urednika časopisa, pretpostavljam,  kako bi se odmorio. Osim njega, u uredništvu časopisa navode se i imena uglednih filozofa Rafaela Cappura i Luciana Floridija (potonjeg najčešće dovode u vezu s novim i uzbudljivim područjem filozofije informacije), a što mi je u načelu dovoljno da stranicu časopisa pohranim u svome Bookmarku na privilegirano mjesto. Druga imena na koja nailazim u uredništvu uglavnom dolaze iz computer science branše. Upada mi u oči Gordana Dodig-Crnković, ne samo zbog imena koje asocira na ‘naše gore list’, nego i zbog uspješne karijere jedne filozofkinje informacija i računalstva, koja danas živi i radi u Švedskoj (a na koju sam također svojedobno nabasao u jednoj našoj tiskovini).

Zašto počinjem osvrtom na autora koji ne dolazi iz klasičnoga područja informacijskih znanosti? Ponajprije zato, jer mi se čini (barem prema sadržaju knjige) autorom koji je, na iznimno sveobuhvatan način, obradio škakljivo i neugodno široko područje teorije informacije. Sam autor piše (u mome slobodnome i nikako kompetentnome prijevodu):

Cilj knjige je pronaći putove za sintetiziranje razumijevanja fenomena informacije u izgradnji opće teorije informacije, enkapsulirajući ostale, postojeće informacijske teorije u jedinstven teorijski sustav/okvir.

I onda, koje su to ‘ostale, postojeće’ informacijske teorije? Nabrajam ih redom kako su zauzele naslove poglavlja knjige: Shannonova statistička teorija informacije (zapravo, nama znana pod nazivom ‘matematička teorije komunikacije’), semantička teorija informacije, algoritamska teorija informacije, pragmatična teorija informacije (koja uključuje kako Mazurovu kvalitativnu teoriju informacije tako i Marschakovu ekonomsku informacijsku teoriju, stoga, možda nije loša ideja ovo poglavlje sebi prevesti kao ekonomska teorija informacije) te, na koncu, dinamička teorija informacije. Sve teorije uključuju iznimno zanimljive (barem po svome nazivu) koncepte poput informacijske algebre (information algebra), informacijske geometrije (information geometry) te informacijske logike (information logic); da spomenem samo neke. Ali primarni je cilj knjige, ponavljam Burginove riječi, ukomponirati nabrojene teorije u jedinstveni teorijski okvir. Kako mu je to pošlo za rukom, ostaje za vidjeti.

Autor ne bježi od toga da informaciju najradije promatra kroz prizmu matematičkih struktura, međutim, i naglašava kako se knjiga može čitati i bez osvrtanja na sve te silne formule koje obično stoje u pozadini informacijskih teorija. U tom slučaju, knjiga nam dopušta razinu čitanja koja omogućava samo razumijevanje smisla izloženih teorija. Tu razinu Burgin eksplicite naziva prvom. Već samo razumijevanje osnovnih formula dovodi nas na drugu razinu. Konačno, treća razina nudi najveći potencijal knjige: razumijevanje izloženih teorija u potpunosti u matematičkom duhu: u formi odgovarajućih propozicija i teorema.

Ipak, čitatelje manje vičnima matematici (mogao sam slobodno napisati: čitatelje ‘moga kova’), na samome kraju knjige čeka iznenađenje: fantastičan Prilog naziva Mathematical Foundations of Information Theory, ukratko, nešto što sam godinama mukotrpno i bezuspješno tražio po internetu. Prilog započinje ‘potprilogom’ naslovljenim Set Theoretical Foundations iz kojega donosim izvadak:

Ø is the empty set.

If X is a set, then X means that r belongs to X or r is a member of X.

If X and Y are sets, then X means that Y is a subset of X, i.e., Y is a set such that all elements of Y belong to X.

itd.

a što bi zapravo trebali razumjeti i informacijski stručnjaci iz ‘društvenih’ informacijskih znanosti… Stoga, neke dijelove navedenih priloga odlučio sam prevesti i objaviti na posebnoj stranici (pogotovo se to odnosi na spomenute osnove teorije skupova).

Bilo kako bilo, čitajući ovu knjigu, možda i neću biti u prilici slijediti svaku teoriju do njezinih zakukuljenih matematičkih tajni; ipak, siguran sam da ću joj se prepustiti do iznemoglosti…

Blog pokreće Wordpress.com.

%d bloggers like this: