O I n f o r m a c i j i 2.0 : informacija u teoriji

Prosinac 23, 2013

Egzistencijske trijade svijeta (ili teorija opće strukture svijeta I.)

MARC BURGIN: Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification (2010) [Opća teorija informacije]

burgin1Prema M. Burginu, teorijske osnove opće teorije informacije uključuju teoriju opće strukture svijeta, matematičku definiciju koncepta strukture, te elemente semiotike, opće znanosti o znakovima i znakovnim sustavima. Krenut ćemo od teorije opće strukture svijeta…

S jedne strane, imamo fizički svijet. U fizičkom svijetu postoje sunca, zvijezde, ti koji ovo čitaš i ja koji ovo pišem. S druge strane pak, mogućnost percipiranja fizičkog svijeta tjera nas na zaključak da mora postojati i mentalni svijet. Znanost ima dovoljno dokaza da prihvati postojanje mentalnog svijeta… U mentalnom svijetu postoje tzv. ‘realne stvari’, fenomeni poput sreće, boli, ljubavi, mirisa, boja itd. Mnogi filozofi, uključujući i po pitanju uma nezaobilaznog R. Descartesa, smatrali su da su mentalni i fizički svijet neovisni… Svejedno; ako ništa, mentalni i fizički svijet su definitivno različiti… Zanimljivo, naša ‘mentalnost’ može utjecati na fizički svijet i promijeniti ga.

Sada dolazimo do najzanimljivijeg dijela: samo po sebi čini se logičnim da nekako želimo povezati fizički i mentalni svijet. Svijet je cjelina, zar ne? Pa ako smo ustvrdili da se ipak sastoji od dva, po svemu sudeći, neovisna dijela onda mora postojati nešto što ih povezuje. Ali što? Kako povezati nešto toliko ‘ne-slično’, kojim konceptom odnosno idejom? Kao da nam sâm jezik sugerira rješenje: fizički i mentalni svijet najlakše je povezati idejama, u konkretnom slučaju, jednom osobitom idejom. U ovom smislu, ta ideja obuhvaća mnogo drugih ideja, čitavo mnoštvo, drugim riječima, ta ideja promovira nešto što se može nazvati svijetom ideja. Bez obzira što nam naša čula sugeriraju da mora postojati nešto kao što je to fizički svijet, postoji i ideja fizičkog svijeta koja nam (odnekud) pristiže i pomoću koje uopće možemo poimati nešto takvo kao što je to fizički svijet. Isti slučaj je i s mentalnim svijetom. Ideje fizičkog i mentalnog svijeta samo su ‘obale’ oceana ideja koje se u njima mreškaju. Ideje se i doslovno nalaze u pozadini svega, pa tako dolazimo do zanimljive, rekli bi, ‘pra-poststrukturalističke’ misli o tome da u oceanu vječnih ideja mora postojati i ona koja uopće razlikuje fizički od mentalnog svijeta. Prvi mislilac koji je razmišljao na ovaj način, kao što je poznato, bio je Platon; od tada svijet ideja pripisujemo njemu i kažemo – Platonov svijeta ideja, jer je on bio prvi mislilac koji ih smjestio u zaseban svijet, izvan prostora i vremena, priznavši im neovisnu egzistenciju. Nemojte podcjenjivati svijet ideja! Karl Popper, Kurt Gödel i Roger Penrose za sebe su tvrdili da vjeruju u postojanje svijeta ideja. Jedna od teorija o prirodi matematičke istine – platonizam – smatra da matematika opisuje vječnu i nepromjenjivu matematičku stvarnost koja postoji izvan vremena i prostora. Matematički predmeti (brojevi, skupovi, trokuti…) idealni su i apstraktni te postoje nezavisno od načina na koji mislimo.

Više od dvije tisuće godina kasnije, Karl Popper otišao je korak dalje… Ustoličio je novu egzistencijsku trijadu svijeta: zadržavši svijet fizičkih stvari (Svijet 1) i svijet mentalnih aktivnosti i stanja svijesti (Svijet 2), Platonov svijet ideja zamijenio je vlastitim konceptom tzv. Popperovim Trećim svijetom ili Svijetom 3 koji se odnosi na intelektualne sadržaje nastale ljudskom duhovnom djelatnošću poput knjiga, znanstvenih teorija, umjetničkih djela i sl…. I površnom pogledu je jasno da se radi o modificiranoj verziji svijeta ideja, ali koji je sada TU prisutan, može se opipati, a ne udaljen i s one strane, metafizički.

Neki autori smatraju da je tzv. Popperov Treći svijet zapravo svijet znakova u smislu u kojem ga je rabio, po mnogima, prvi semiotičar Charles Sanders Pierce još u 19. stoljeću, premda nisu insistirali na tome da se on doista sastoji od nečega što je Pierce okvalificirao kao znakovi… Piercova balansirana znakovna trijada zapravo umnogome podsjeća na egzistencijsku trijadu svijeta svoje vrste. U Piercovoj trijadi u međusobnom odnosu nalaze se naziv/ime znaka, objekt znaka, i proces značenja. Naziv/ime znaka nalaže provedbu ljudske intelektualne aktivnosti, odatle se može mapirati s Popperovim Svijetom 3 ili Platonovim svijetom ideja, objekt znaka odgovara fizičkom svijetu, a proces značenja mentalnom svijetu.

M. Burgin, u sklopu teorije opće strukture svijeta, inspiriran izloženim egzistencijskim trijadama svijeta, spreman je ponuditi i svoju verziju iste… U duhu K. Poppera, ni on ne zadire u fizički i mentalni svijet, ali zato na mjesto ideja, odnosno intelektualnih dosega ljudskog duha, postavlja svijet struktura… Svijet Struktura postoji u stvarnosti poput Svijeta Fizičkih Stvari i Mentalnog Svijeta. Npr. neke od predstavljenih trijada u postu (Platonova trijada, Popperova trijada) postoje na isti način na koji postoje Sunce ili zvijezde. Ali za razliku od Descartesa, ova tri svijeta, smatra Burgin, nisu odvojena! Primjerice, mentalni svijet čovjeka zasnovan je na mozgu – fizičkoj stvari itd. Osim toga, Burginovi svjetovi, za razliku od prethodnih, posjeduju dinamičku strukturu…

Pa tako, najnovije dostignuće znanosti odnosi se na otkriće svijeta struktura (engl. world of structures)… Ovaj svijet struktura može se povezati s Platonovim svijetom ideja kao što se atomi moderne fizike mogu povezati i odnositi prema Demokritovim atomima. Konačno, svijet struktura nalazi se u temelju nečega za čim bezuspješno tragam godinama – opće teorije informacije… (premda se M. Burgin vjerojatno sa mnom ne bi složio smatrajući da ju je upravo on u nastavku svoje knjige izložio…)

Rujan 23, 2013

Informacija u prirodi

MARC BURGIN: Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification (2010) [Uvod]

burgin1“Nepostojanje dokaza nije dokaz nepostojanja” napisao je Christian De Duve a kojeg citira M. Burgin na početku poglavlja nazvanog Informacija u prirodi

Postoje velika neslaganja oko uloge i značenja informacije u prirodi. Neki autori u knjizi The Study of Information: Interdisciplinary Messages (ur. F. Machlup i U. Mansfield; 1983) odbijaju njezino postojanje izvan društvenog konteksta dok drugi autori, primjerice J. A. Wheeler (1990), tvrde da se postojanje svega na svijetu može izvesti iz informacije.

C. F. Von Weizsäcker (1985) napisao je da je informacija refleksivan, misaon koncept koji se odnosi na sve znanosti. On i njegovi koautori demonstrirali su tzv. ur-teoriju koja fiziku i doslovno reducira na informaciju! Reduciranje fizike na informaciju predlaže se na najnižoj temeljnoj razini elementarne esencije nazvane urs, bez prilagodbe za potrebe bilo kakvoga mjerenja (primjerice Hartleyovog, Shannonovog ili Fisherovog). Naravno, u teoriju su uključeni kako Planckovo vrijeme tako i Planckova udaljenost kao temeljne veličine fizičkog svijeta…

S druge strane, J. A. Wheleer (1990) sa svojom izjavom ‘it from bit’ simbolizira ideju da svaka stvar u fizičkom svijetu u svojoj suštini, i u najvećem broju slučajeva, posjeduje nematerijalan/beznačajan izvor i objašnjenje. Aforistički izraz ‘it from bit’ tako može se protumačiti i na sljedeći način: znanstvenik  je u iluziji kada misli da proučava prirodu; jedino što proučava jesu informacije koje on nekako dobiva o objektima prirode.

L. Smolin (1999) pak raspravlja o vrlo uzbudljivom hologramskom principu na kojem navodno počiva naš fizički svijet a kojeg je prvi postulirao Gerard’t  Hooft. Hologramski princip (HP) postoji u dva oblika: jaki i slabi. Slabi HP pretpostavlja da ne postoje stvari već samo procesi, i to procesi razmjene podataka na dvodimenzionalnim ekranima… Prema drugom pristupu (jaki HP?) trodimenzionalni svijet nije ništa drugo doli tok informacija…

Prema T. Stonieru (1997) informacije postoje neovisno o ljudskom mišljenju dok se H. Lyre (1998) zanosi mišlju da je temeljni objekt kvantne fizike – kvantna valna funkcija – zapravo informacija. Za M. Ridleya (2000) život je također digitalna informacija zapisana u DNK. Čak i u ovom kontekstu, spominju se neka mišljenja koja tvrde da se cijeli svijet ponaša poput ogromnog računala koje ‘komputira’ sve što postoji…

W. Loewenstein u svojoj knjizi The Touchstone of Life (1999) informaciju shvaća kao temelj života… “informacija, u njezinoj konotaciji u fizici, jest mjera reda…” kaže on. Informacija kvantificira instrukcije potrebne da se proizvede određena organizacija. Na kraju poglavlja, R. Rucker (1987) zaključuje da je razumno reći kako je naš svijet, na temeljnoj razini, načinjen od informacija…

Literatura
1. Loewenstein, W.R. (1999) The Touchstone of Life: Molecular Information, Cell Communication, and the Foundation of Life, Oxford University Press, Oxford/New York
2. Lyre, H. (1998) Quantentheorie der Information, Springer, Vienna
3. Machlup, F. and Mansfield, U. (Eds.) (1983) The Study of Information: Interdisciplinary Messages, Wiley, New York.
4. Ridley, M. (2000) Genome: The Autobiography of a Species, Perennial
5. Rucker, R. (1987) Mind Tools: The Five Levels of Mathematical Reality, Houghton Mifflin Co., Boston
6. Smolin, L. (1999) The Life of the Cosmos, Oxford University Press, Oxford/ New York
7. Stonier, T. (1997) Information and meaning: An evolutionary perspective, Springer, London
8. von Weizsäcker, C.F. (1985) Aufbau der Physik, Hanser, Munich, Germany (Engleski prijevod: The Structure of Physics. Berlin/Heidelberg/New York: Springer, 2006)
9. Wheeler, J.A. (1990) Information, Physics, Quantum: The Search for Links, in Complexity, Entropy, and the Physics of Information (Zurek, W., ed.), Redwood City, CA: Addison-Wesley, pp. 3–28

Svibanj 22, 2013

O (ne)istovjetnosti pojmova podatak, informacija i znanje

MARC BURGIN: Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification (2010) [1. poglavlje, str. 10]

Dvojba oko istovjetnosti pojmova podatak i informacija stara je možda koliko i sami ti pojmovi. Neki autori zagovaraju njihovu istovjetnost, neki ne. Premda sam skloniji prvoj opciji, opciji istovjetnosti promatranih pojmova, koju podržavam iz sasvim drugih razloga od onih koji se uobičajeno navode u literaturi, ne mogu ostati ravnodušan na one autore koji tvrde suprotno. ‘Susret’ s jednim takvim autorom, a radi se ponovno o Mark Burginu, inspirirao me je ovoga puta na zanimljivu zamisao kojom sam preko njegovog vlastitog primjera pokušao pobiti tezu o neistovjetnosti pojmova-primadona našega informacijskog doba…

Zašto informacija i podatak posjeduju ekstremno različitu prirodu Mark Burgin pojašnjava  slijedećim primjerom. Uzmimo, kaže on, da imamo pregledni rad iz specifičnog područja matematike i trojicu ljudi koji ga trebaju pročitati odnosno iz njega ekstrahirati informacije. Prva je osoba (A) matematičar s odličnim poznavanjem specifičnog područja matematike o kojem rad govori, druga je osoba (B) također matematičar sa širokim znanjem matematike, ali bez nekog posebnog znanja specifičnog područja koje se obrađuje u radu, dok je treća osoba (C) laik  – bez ikakvih matematičkih kompetencija.

Ako bi podaci i informacije bili jedno te isto onda bi, mozga Burgin, jednaka količina informacija koja se nalazi u radu bila dostupna i svoj trojici ljudi koje je zadesila sudbina da pročitaju rad. Međutim, to nije slučaj. U skladu sa široko prihvaćenom postavkom da informacija mora biti prije svega novost za primatelja, eksperiment potvrđuje da će osoba A čitanjem rada ekstrahirati vrlo malo informacija jer je s većinom sadržaja već upoznata te on za nju ne predstavlja nikakvu novost. Istodobno, osoba C u skladu s potpunim izostankom matematičkih kompetencija neće biti u stanju ekstrahirati nijednu informaciju, dok će osobi B, naprotiv, poći za rukom ekstrahirati daleko najveći broj informacija. To je i razumljivo jer osoba B, osim što posjeduje matematičke kompetencije, posjeduje i vrlo malo znanja iz specifičnog matematičkog područja pa joj navedeni rad izuzetno koristi u širenju vidika, i što je izuzetno važno napomenuti – povećanju znanja.
Ali kako se moglo dogoditi da ista količina zapisanih podataka/informacija generira različitu količinu ekstrahiranih podataka/informacija? To se i nije dogodilo, zaključuje Burgin, jer su podaci i informacije različiti entiteti a ovaj primjer to zorno i dokazuje.

Međutim, ono čemu Mark Burgin ne pridaje važnost jest razmišljanje da se iz eksperimenta ne mogu tek tako izuzeti i znanja osoba koja u njemu sudjeluju. Ako se slažete s postavkom da informacija nužno mora biti novost za primatelja, morate se složiti i s onom koja iz nje proizlazi i prema kojoj ‘informacije u podacima’ ili ‘zapisane informacije’ i ‘informacije u znanju’ ili ‘informacije u glavi pojedinca’ osoba A i B moraju stajati u nekakvom odnosu. Kada se malo bolje razmisli o tom odnosu, on se razotkriva kao obrnuto proporcionalan. Što je više ‘informacija u glavi pojedinca’ (u ‘obliku’ znanja) o pojedinom predmetu to će ih u zapisanom obliku (‘obliku’ podatka) ostati manje za postupak ekstrahiranja – što je u konkretnom primjeru slučaj osobe A – i obrnuto, što je manje informacija u glavi pojedinca o nekom predemetu to će ih više biti u zapisanom obliku o istom predmetu pogodnih za ekstrahiranje (slučaj osobe B). Važno je razumjeti da je njihov konačan ‘zbroj’, kako god ga razumijeli, nužno jednak. Uključivši ‘područje znanja’ u igru (glava pojedinca) ponovno imamo jednaku količinu ‘nečega’, ovoga puta samo uvjetno rečeno informacija, raspoređenu u različitim omjerima u ‘obliku’ podatka i znanja ‘od primatelja do primatelja’, stoga odbijamo uzeti ovaj primjer kao nepobitni dokaz neistovjetnosti podatka i informacije.

Naravno, sada se postavlja pitanje što zapravo u cijeloj priči zbrajamo? Količinu informacija? Možda to i možemo nazvati informacijama, ali u ovom slučaju radi se ipak o konceptu bitno drugačije prirode. Sam pojam informacije, u značenju u kojem ga uobičajeno koristimo, na nižoj je razini od one na kojoj vršimo ‘fantomsko’ zbrajanje. Informacija o kojoj uobičajeno govorimo zapravo jest ‘na razini’ podatka i znanja, i na toj razini, doista, te pojmove valja razlikovati, ali na razini na kojoj vršimo ‘fantomsko’ zbrajanje te razlike nestaju. Zapravo zbrajamo upravo ono na čemu, po mojem mišljenju, možemo izgraditi dokaz istovjetnosti podatka i informacije – a tu već slobodno možemo reći i znanja – koncept koji je moguće ugraditi i u jedan i u drugi i treći pojam, i koji, poput energije, podliježe nekom svom zakonu očuvanja količine samoga sebe dok kola među njima – jedino što je u ovom trenutku još prerano pretpostaviti što bi to bilo. Ipak, na osnovi njegovog ‘postojanja’, a kojeg zapravo mi dozivamo i ustoličujemo, prisiljeni bi bili prihvatiti istovjetnost pojmova podatka, informacija i znanja kao što smo nakon Einsteina isto morali učiniti s masom i energijom. Nekakav Zakon o očuvanju količine ‘tog nečega’ informacijske prirode mogao bi glasiti:

Količina informacija koju primatelj ekstrahira o nekom predmetu mijenja se u ovisnosti o količini informacija koja je pohranjena o istom predmetu u podatkovnom obliku i količini informacija o istom predmetu u obliku (postojećeg) primateljevog znanja  – a koje stoje u obrnuto proporcionalnom odnosu. Pritom, zbroj količine neekstrahiranih informacija u obliku podataka (ili već nečega drugog) i količine informacija u obliku znanja primatelja (ili istog tog nečega drugog) o nekom predmetu – ostaje konstantan.

Jasno je da izrečenu zamisao na ovom stupnju nisam mogao izreći razumljivije nego što jesam… 🙂 Osim toga, u svemu tome preostaje i pitanje osobe C, u neku ruku pitanje ‘uvjeta za znanje’ – zašto osoba C nije u mogućnosti ekstrahirati niti jednu informaciju a što je opet definitivno povezano s njezinim ‘stanjem znanja’… Dakako, odgovor na to pitanje ostavljam za jedan od budućih postova…

Ožujak 19, 2013

Uvod u odnos čovjeka i stroja (ili o modernoj Sfinginoj zagonetci)

LUCIANO FLORIDI: The Philosophy of Information (2011)

floridi_philosophy_of_informationKnjiga The Philosophy of Information Luciana Floridija posljednji je graničnik područja u kojem želim zatvoriti svoj um kako bih se u miru mogao odati potrazi za (tom ‘intelektualnom zvijeri’!) – odgovorom na pitanje što je to informacija.

U uvodnom osvrtu na knjigu Marca Burgina propustio sam navesti kako je autor započinje prekrasnim anegdotskim upozorenjem. Mnogima je poznat starogrčki mit o Sfingi, mitskom biću koje je stanovnike grčkoga grada Tebe mučilo pitanjem: Što ujutro hoda na četiri noge, u podne na dvije (noge), a navečer na tri (noge)? Ako putnik ili građanin Tebe nije znao odgovor Sfinga bi ga usmrtila i bacila u ponor pod sobom. Naposljetku, Kralj Edip ponudio je pravilan odgovor i izbavio Tebećane od prokletstva. Kazao je: to je čovjek, zato što u ‘jutru svoga života’ puže ‘na četiri noge’, ‘u podnevu’ odnosno zrelom dobu, hoda na dvije, a u starosti služi se štapom kao svojom trećom nogom. Isti čas Sfinga se sama strmoglavila u ponor.

Po Burginu, današnje Sfingino pitanje glasi što je to informacija, i ovoga puta ono je upućeno ne samo građanima jednoga grada (ili putnicima koji su se namjerili u nj), nego svima nama koji se služimo informacijskom tehnologijom i tako prešutno prihvaćamo činjenicu da živimo u informacijskom dobu. Ako na njega uskoro ne ponudimo svoj odgovor, upozorava Burgin, moderna Sfinga – informacijska tehnologija – možda će nas strmoglaviti u ponor kako je to činila mitska Sfinga s onima koji nisu znali odgovor na njezinu zagonetku. Znači, nema nam druge nego da među nama potražimo našega Edipa!

Ništa manje dramatično ni Luciano Floridi ne započinje svoju Filozofiju informacije, knjigu kojom je, čini se, nastojao supsumirati svoj desetogodišnji rad na istoimenom području. Svoj uvod započinje pozivanjem na citat Aarona Slomana iz 1978. objavljenog u knjizi The Computer Revolution in Philosophy, pomalo prijetećeg prizvuka upućenog, rekli bi, svim današnjim filozofima:

1. Današnje filozofe trebalo bi optužiti za profesionalnu nesposobnost (professional incompetence) ako nisu (ili ne žele biti) uključeni u praćenje općeg smjera razvoja umjetne inteligencije (artifical inteligence – AI).

2. Ako u poučavanjima filozofije uma, epistemologije, estetike itd. danas nisu uključeni relevantni aspekti umjetne inteligencije, to bi bilo kao da se današnja fizika poučava bez kvantne teorije!

Eto, pa se vi, današnji filozofi, zamislite! Naravno, te 1978. još uvijek je vladao optimizam u pogledu ishoda razvoja umjetne inteligencije od koje se puno više toga očekivalo nego što se na kraju dobilo, tako da je entuzijazam vremenom bitno splasnuo, pogotovo nakon očiglednog zastoja u razvoju područja koje je uslijedilo tijekom 1990-ih. Ali ovdje je bitno naglasiti važnost umjetne inteligencije na motivaciju filozofa uključenih u promišljanje sasvim novoga odnosa koji je izronio iz nepresušnog vrela mogućnosti svijeta koji nas okružuje – onoga između čovjeka i stroja. U tom odnosu neprijeporno leži barem dio odgovora na postavljeno pitanje s početka ove pisanije. Drugi dijelovi odgovora možda se nalaze u nekim drugim odnosima, možda čovjeka i informacije ili informacije i stroja? Ako bismo bili u pravu, time bismo uspjeli zatvoriti svojevrstan krug uključivši u njega tri ključna pojma, ali, čini se, samo jedan krug od bezbroj njih…

Veljača 13, 2012

K općoj teoriji informacije

MARC BURGIN: Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification (2010) [Uvod]

Cijelu ovu avanturu koja se ogleda u potrazi za ‘svetim gralom’ informacijske znanosti – odgovorom na pitanje što je (to) informacija – započinjem kratkim uvodnim osvrtom na knjigu, za temu, krucijalnoga naziva: Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification Marca Burgina. Nevjerojatnim se čini da je objavljena 2010, i da je kao takva, gotovo dvije godine odolijevala kako mojoj gorućoj želji da pročitam sve vezano uz izraz ‘teorije informacije’ tako i mojim informacijskim vještinama pretraživanja i pronalaženja informacija na internetu; naime, nabasao sam na nju tek krajem 2012.

Ime Marka Burgina nepoznanica je u svijetu iz kojega dolazim, svijetu informacijskih stručnjaka društvene provenijencije. Pa ipak, kad sam već nabasao na njegovu knjigu, nije mi dugo trebalo da pronađem i ‘svijet’ kojemu je pripadao – časopis Information kojeg objavljuje Multidisciplinary Digital Publishing Institute (MDPI), zajedno s pregršt drugih časopisa, koje očigledno povezuje činjenica da u sebi imaju nešto ‘multidisciplinarno’. Naravno, upravo je Mark Burgin, nakon višegodišnjega iscrpljujućeg rada na knjizi (od nekih šestotinjak stranica), zasjeo u fotelju glavnog urednika časopisa, pretpostavljam,  kako bi se odmorio. Osim njega, u uredništvu časopisa navode se i imena uglednih filozofa Rafaela Cappura i Luciana Floridija (potonjeg najčešće dovode u vezu s novim i uzbudljivim područjem filozofije informacije), a što mi je u načelu dovoljno da stranicu časopisa pohranim u svome Bookmarku na privilegirano mjesto. Druga imena na koja nailazim u uredništvu uglavnom dolaze iz computer science branše. Upada mi u oči Gordana Dodig-Crnković, ne samo zbog imena koje asocira na ‘naše gore list’, nego i zbog uspješne karijere jedne filozofkinje informacija i računalstva, koja danas živi i radi u Švedskoj (a na koju sam također svojedobno nabasao u jednoj našoj tiskovini).

Zašto počinjem osvrtom na autora koji ne dolazi iz klasičnoga područja informacijskih znanosti? Ponajprije zato, jer mi se čini (barem prema sadržaju knjige) autorom koji je, na iznimno sveobuhvatan način, obradio škakljivo i neugodno široko područje teorije informacije. Sam autor piše (u mome slobodnome i nikako kompetentnome prijevodu):

Cilj knjige je pronaći putove za sintetiziranje razumijevanja fenomena informacije u izgradnji opće teorije informacije, enkapsulirajući ostale, postojeće informacijske teorije u jedinstven teorijski sustav/okvir.

I onda, koje su to ‘ostale, postojeće’ informacijske teorije? Nabrajam ih redom kako su zauzele naslove poglavlja knjige: Shannonova statistička teorija informacije (zapravo, nama znana pod nazivom ‘matematička teorije komunikacije’), semantička teorija informacije, algoritamska teorija informacije, pragmatična teorija informacije (koja uključuje kako Mazurovu kvalitativnu teoriju informacije tako i Marschakovu ekonomsku informacijsku teoriju, stoga, možda nije loša ideja ovo poglavlje sebi prevesti kao ekonomska teorija informacije) te, na koncu, dinamička teorija informacije. Sve teorije uključuju iznimno zanimljive (barem po svome nazivu) koncepte poput informacijske algebre (information algebra), informacijske geometrije (information geometry) te informacijske logike (information logic); da spomenem samo neke. Ali primarni je cilj knjige, ponavljam Burginove riječi, ukomponirati nabrojene teorije u jedinstveni teorijski okvir. Kako mu je to pošlo za rukom, ostaje za vidjeti.

Autor ne bježi od toga da informaciju najradije promatra kroz prizmu matematičkih struktura, međutim, i naglašava kako se knjiga može čitati i bez osvrtanja na sve te silne formule koje obično stoje u pozadini informacijskih teorija. U tom slučaju, knjiga nam dopušta razinu čitanja koja omogućava samo razumijevanje smisla izloženih teorija. Tu razinu Burgin eksplicite naziva prvom. Već samo razumijevanje osnovnih formula dovodi nas na drugu razinu. Konačno, treća razina nudi najveći potencijal knjige: razumijevanje izloženih teorija u potpunosti u matematičkom duhu: u formi odgovarajućih propozicija i teorema.

Ipak, čitatelje manje vičnima matematici (mogao sam slobodno napisati: čitatelje ‘moga kova’), na samome kraju knjige čeka iznenađenje: fantastičan Prilog naziva Mathematical Foundations of Information Theory, ukratko, nešto što sam godinama mukotrpno i bezuspješno tražio po internetu. Prilog započinje ‘potprilogom’ naslovljenim Set Theoretical Foundations iz kojega donosim izvadak:

Ø is the empty set.

If X is a set, then X means that r belongs to X or r is a member of X.

If X and Y are sets, then X means that Y is a subset of X, i.e., Y is a set such that all elements of Y belong to X.

itd.

a što bi zapravo trebali razumjeti i informacijski stručnjaci iz ‘društvenih’ informacijskih znanosti… Stoga, neke dijelove navedenih priloga odlučio sam prevesti i objaviti na posebnoj stranici (pogotovo se to odnosi na spomenute osnove teorije skupova).

Bilo kako bilo, čitajući ovu knjigu, možda i neću biti u prilici slijediti svaku teoriju do njezinih zakukuljenih matematičkih tajni; ipak, siguran sam da ću joj se prepustiti do iznemoglosti…

Blog pokreće Wordpress.com.

%d bloggers like this: