O I n f o r m a c i j i 2.0 : informacija u teoriji

Prosinac 30, 2015

Uvid u prirodu informacije okoliša ili zašto je informacija ipak negentropija

environmentalIz današnje perspektive, informaciju i njezinog nositelja bez većih problema možemo razlikovati. Ali do pojave informacijske teorije, barem u praktičnom smislu, informacija i njezin nositelj uglavnom su se smatrali nerazdvojnima. Najprije knjiga, pa zatim dokument, primjeri su informacijskih artefakata koji u sebi ‘stapaju’ informaciju i nositelja informacije. Zbog toga Tatjana Aparac Jelušić definira knjigu kao „dihotomiju sadržaja i nositelja tog sadržaja“ te naglašava dvojnu prirodu svakog (zapisanog) teksta. Prema autorici, tekst posjeduje dvije strane: intelektualnu ili duhovnu (odnosi se na sadržaj teksta/informacije) te fizičku ili materijalnu (odnosi se na nositelja teksta/informacije).

Pretpostavimo sada da nositelj informacije može biti aktivan i pasivan. Pod aktivnim nositeljem informacije podrazumijevamo  inforga (Floridi, 2010), informacijsko biće, koje je u stanju primljenu informaciju na sebi svojstven način procesuirati, a to znači dobaviti ili je odaslati drugom nositelju, ali i povezati je s drugim informacijama unutar sebe, izmijeniti ju i sl. Naravno da u tom smislu čovjeka možemo smatrati eklatantnim primjerom aktivnog nositelja informacije. Za razliku od aktivnoga, pasivni nositelj informaciju samo ‘nosi’. U ovom smislu, dokument, knjiga, ali i tvrdi disk računala, najbolji su primjeri pasivnih nositelja informacije.

Međutim, sada možemo postaviti pitanje: može li se jedino čovjek smatrati aktivnim nositeljem informacije? Oko tog pitanja među istraživačima još se ‘lome koplja’. U načelu, svaki živi organizam predstavlja aktivnog nositelja informacije. Biologija nam to jamči svojim spoznajama o staničnim procesima, s kojima je upoznat i prosječni srednjoškolac, i u kojima je razotkrivena uloga DNK i RNK u prijenosu genetskih informacija. Slobodno se može reći da cjelokupni organski svijet, pored sveg ostalog, posjeduje i tu mogućnost aktivnog nošenja informacija. Ali, može li se pasivni nositelj informacije jednog dana preobratiti (proburaziti) u aktivnog nositelja informacije? Jasno je da na ovo pitanje još nemamo odgovor i da se on sastoji u odgovoru na srodna pitanja poput onog: mogu li računala moći misliti.

Stoga, mirne duše pođimo dalje, i jednim sveobuhvatnim uvidom u čitavom anorganskom svijetu prepoznajmo pasivne nositelje informacija! Na osnovi njihovog postojanja, prema L. Floridiju (2010), postoje i te tzv. informacije okoliša (environment information), putem kojih, na sebi svojstven način, okoliš govori o samome sebi. Informacije okoliša stoga su, u najmanju ruku, svojevrsni odraz stvarnosti. U pasivne nositelje informacija, tako, mogu se ubrojiti npr. geološki slojevi stijena koji nose informaciju o pojedinim geološkim razdobljima na Zemlji, ili okrugli oblik i žuti sjaj Sunca na nebu, godovi drveta, otisci šapa životinja itd. Nadalje, bez većih problema možemo ustvrditi da su neki drugi procesi, a u prvom redu tu mislimo na fizičke i kemijske procese, odgovorni za stvaranje opisanih informacija okoliša odnosno da se ta najstarija vrsta informacija na Zemlji i doslovno stvarala putem fizičkih i kemijskih procesa, a da se nije, recimo, prenosila između nositelja.

Na ovaj način stigli smo do zanimljive poveznice. Ako smo došli do toga da porijeklo prvih informacija pronalazimo u fizičkim i kemijskim procesima koji se neprestano odvijaju u prostorvremenu našeg svemira, postaje jasno zašto je Claude Shannon svoj pojam količine informacija povezao sa srodnim pojmom entropije. Naime, kako se prema II. zakonu termodinamike priroda kreće prema sve većem kaosu, a to, između ostalog, znači i prema sve jednoličnijem, uniformnijem svemiru, sa sve manjom količinom gibanja, očito je da se u takvom okolišu nailazi i na sve manju količinu informacija okoliša. Kad Floridi napominje da se podaci (kao neka vrst strukturalnih nositelja informacija) manifestiraju kao nedostatak uniformnosti u stvarnosti, onda pod ovom uniformnošću upravo zamišlja tu krajnju i pogubnu sliku kaosa. Drugim riječima, količina informacija okoliša i rastuće entropije u sve kaotičnijem svijetu obrnuto su proporcionalne. Na osnovi tog zaključka, postaje jasno je da smo puno bliži Wienerovoj interpretaciji pojma količine informacije – dakle, količini informacije kao ‘negentropiji‘ (negentropy), nego onoj Shannona – količini informacije kao čistoj entropiji, a dokaz tomu smatramo da smo upravo iznašli u razmatranju prirode fenomena informacija okoliša.

Ožujak 19, 2013

Uvod u odnos čovjeka i stroja (ili o modernoj Sfinginoj zagonetci)

LUCIANO FLORIDI: The Philosophy of Information (2011)

floridi_philosophy_of_informationKnjiga The Philosophy of Information Luciana Floridija posljednji je graničnik područja u kojem želim zatvoriti svoj um kako bih se u miru mogao odati potrazi za (tom ‘intelektualnom zvijeri’!) – odgovorom na pitanje što je to informacija.

U uvodnom osvrtu na knjigu Marca Burgina propustio sam navesti kako je autor započinje prekrasnim anegdotskim upozorenjem. Mnogima je poznat starogrčki mit o Sfingi, mitskom biću koje je stanovnike grčkoga grada Tebe mučilo pitanjem: Što ujutro hoda na četiri noge, u podne na dvije (noge), a navečer na tri (noge)? Ako putnik ili građanin Tebe nije znao odgovor Sfinga bi ga usmrtila i bacila u ponor pod sobom. Naposljetku, Kralj Edip ponudio je pravilan odgovor i izbavio Tebećane od prokletstva. Kazao je: to je čovjek, zato što u ‘jutru svoga života’ puže ‘na četiri noge’, ‘u podnevu’ odnosno zrelom dobu, hoda na dvije, a u starosti služi se štapom kao svojom trećom nogom. Isti čas Sfinga se sama strmoglavila u ponor.

Po Burginu, današnje Sfingino pitanje glasi što je to informacija, i ovoga puta ono je upućeno ne samo građanima jednoga grada (ili putnicima koji su se namjerili u nj), nego svima nama koji se služimo informacijskom tehnologijom i tako prešutno prihvaćamo činjenicu da živimo u informacijskom dobu. Ako na njega uskoro ne ponudimo svoj odgovor, upozorava Burgin, moderna Sfinga – informacijska tehnologija – možda će nas strmoglaviti u ponor kako je to činila mitska Sfinga s onima koji nisu znali odgovor na njezinu zagonetku. Znači, nema nam druge nego da među nama potražimo našega Edipa!

Ništa manje dramatično ni Luciano Floridi ne započinje svoju Filozofiju informacije, knjigu kojom je, čini se, nastojao supsumirati svoj desetogodišnji rad na istoimenom području. Svoj uvod započinje pozivanjem na citat Aarona Slomana iz 1978. objavljenog u knjizi The Computer Revolution in Philosophy, pomalo prijetećeg prizvuka upućenog, rekli bi, svim današnjim filozofima:

1. Današnje filozofe trebalo bi optužiti za profesionalnu nesposobnost (professional incompetence) ako nisu (ili ne žele biti) uključeni u praćenje općeg smjera razvoja umjetne inteligencije (artifical inteligence – AI).

2. Ako u poučavanjima filozofije uma, epistemologije, estetike itd. danas nisu uključeni relevantni aspekti umjetne inteligencije, to bi bilo kao da se današnja fizika poučava bez kvantne teorije!

Eto, pa se vi, današnji filozofi, zamislite! Naravno, te 1978. još uvijek je vladao optimizam u pogledu ishoda razvoja umjetne inteligencije od koje se puno više toga očekivalo nego što se na kraju dobilo, tako da je entuzijazam vremenom bitno splasnuo, pogotovo nakon očiglednog zastoja u razvoju područja koje je uslijedilo tijekom 1990-ih. Ali ovdje je bitno naglasiti važnost umjetne inteligencije na motivaciju filozofa uključenih u promišljanje sasvim novoga odnosa koji je izronio iz nepresušnog vrela mogućnosti svijeta koji nas okružuje – onoga između čovjeka i stroja. U tom odnosu neprijeporno leži barem dio odgovora na postavljeno pitanje s početka ove pisanije. Drugi dijelovi odgovora možda se nalaze u nekim drugim odnosima, možda čovjeka i informacije ili informacije i stroja? Ako bismo bili u pravu, time bismo uspjeli zatvoriti svojevrstan krug uključivši u njega tri ključna pojma, ali, čini se, samo jedan krug od bezbroj njih…

Veljača 13, 2012

K općoj teoriji informacije

MARC BURGIN: Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification (2010) [Uvod]

Cijelu ovu avanturu koja se ogleda u potrazi za ‘svetim gralom’ informacijske znanosti – odgovorom na pitanje što je (to) informacija – započinjem kratkim uvodnim osvrtom na knjigu, za temu, krucijalnoga naziva: Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification Marca Burgina. Nevjerojatnim se čini da je objavljena 2010, i da je kao takva, gotovo dvije godine odolijevala kako mojoj gorućoj želji da pročitam sve vezano uz izraz ‘teorije informacije’ tako i mojim informacijskim vještinama pretraživanja i pronalaženja informacija na internetu; naime, nabasao sam na nju tek krajem 2012.

Ime Marka Burgina nepoznanica je u svijetu iz kojega dolazim, svijetu informacijskih stručnjaka društvene provenijencije. Pa ipak, kad sam već nabasao na njegovu knjigu, nije mi dugo trebalo da pronađem i ‘svijet’ kojemu je pripadao – časopis Information kojeg objavljuje Multidisciplinary Digital Publishing Institute (MDPI), zajedno s pregršt drugih časopisa, koje očigledno povezuje činjenica da u sebi imaju nešto ‘multidisciplinarno’. Naravno, upravo je Mark Burgin, nakon višegodišnjega iscrpljujućeg rada na knjizi (od nekih šestotinjak stranica), zasjeo u fotelju glavnog urednika časopisa, pretpostavljam,  kako bi se odmorio. Osim njega, u uredništvu časopisa navode se i imena uglednih filozofa Rafaela Cappura i Luciana Floridija (potonjeg najčešće dovode u vezu s novim i uzbudljivim područjem filozofije informacije), a što mi je u načelu dovoljno da stranicu časopisa pohranim u svome Bookmarku na privilegirano mjesto. Druga imena na koja nailazim u uredništvu uglavnom dolaze iz computer science branše. Upada mi u oči Gordana Dodig-Crnković, ne samo zbog imena koje asocira na ‘naše gore list’, nego i zbog uspješne karijere jedne filozofkinje informacija i računalstva, koja danas živi i radi u Švedskoj (a na koju sam također svojedobno nabasao u jednoj našoj tiskovini).

Zašto počinjem osvrtom na autora koji ne dolazi iz klasičnoga područja informacijskih znanosti? Ponajprije zato, jer mi se čini (barem prema sadržaju knjige) autorom koji je, na iznimno sveobuhvatan način, obradio škakljivo i neugodno široko područje teorije informacije. Sam autor piše (u mome slobodnome i nikako kompetentnome prijevodu):

Cilj knjige je pronaći putove za sintetiziranje razumijevanja fenomena informacije u izgradnji opće teorije informacije, enkapsulirajući ostale, postojeće informacijske teorije u jedinstven teorijski sustav/okvir.

I onda, koje su to ‘ostale, postojeće’ informacijske teorije? Nabrajam ih redom kako su zauzele naslove poglavlja knjige: Shannonova statistička teorija informacije (zapravo, nama znana pod nazivom ‘matematička teorije komunikacije’), semantička teorija informacije, algoritamska teorija informacije, pragmatična teorija informacije (koja uključuje kako Mazurovu kvalitativnu teoriju informacije tako i Marschakovu ekonomsku informacijsku teoriju, stoga, možda nije loša ideja ovo poglavlje sebi prevesti kao ekonomska teorija informacije) te, na koncu, dinamička teorija informacije. Sve teorije uključuju iznimno zanimljive (barem po svome nazivu) koncepte poput informacijske algebre (information algebra), informacijske geometrije (information geometry) te informacijske logike (information logic); da spomenem samo neke. Ali primarni je cilj knjige, ponavljam Burginove riječi, ukomponirati nabrojene teorije u jedinstveni teorijski okvir. Kako mu je to pošlo za rukom, ostaje za vidjeti.

Autor ne bježi od toga da informaciju najradije promatra kroz prizmu matematičkih struktura, međutim, i naglašava kako se knjiga može čitati i bez osvrtanja na sve te silne formule koje obično stoje u pozadini informacijskih teorija. U tom slučaju, knjiga nam dopušta razinu čitanja koja omogućava samo razumijevanje smisla izloženih teorija. Tu razinu Burgin eksplicite naziva prvom. Već samo razumijevanje osnovnih formula dovodi nas na drugu razinu. Konačno, treća razina nudi najveći potencijal knjige: razumijevanje izloženih teorija u potpunosti u matematičkom duhu: u formi odgovarajućih propozicija i teorema.

Ipak, čitatelje manje vičnima matematici (mogao sam slobodno napisati: čitatelje ‘moga kova’), na samome kraju knjige čeka iznenađenje: fantastičan Prilog naziva Mathematical Foundations of Information Theory, ukratko, nešto što sam godinama mukotrpno i bezuspješno tražio po internetu. Prilog započinje ‘potprilogom’ naslovljenim Set Theoretical Foundations iz kojega donosim izvadak:

Ø is the empty set.

If X is a set, then X means that r belongs to X or r is a member of X.

If X and Y are sets, then X means that Y is a subset of X, i.e., Y is a set such that all elements of Y belong to X.

itd.

a što bi zapravo trebali razumjeti i informacijski stručnjaci iz ‘društvenih’ informacijskih znanosti… Stoga, neke dijelove navedenih priloga odlučio sam prevesti i objaviti na posebnoj stranici (pogotovo se to odnosi na spomenute osnove teorije skupova).

Bilo kako bilo, čitajući ovu knjigu, možda i neću biti u prilici slijediti svaku teoriju do njezinih zakukuljenih matematičkih tajni; ipak, siguran sam da ću joj se prepustiti do iznemoglosti…

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

%d bloggers like this: