O I n f o r m a c i j i 2.0 : informacija u teoriji

Siječanj 24, 2014

O strukturalizmu i poststrukturalizmu (ili teorija opće strukture svijeta II.)

MARC BURGIN: Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification (2010) [Opća teorija informacije]

Slobodno možemo reći da se u pozadini iznađenog svijeta struktura (vidi prethodni post) nadaje jedan od najutjecajnih smjerova u lingvistici i filozofiji 20. stoljeća – smjer strukturalizma.

Riječ ‘struktura’ ima različito značenje u različitim područjima. Nema generalno prihvaćene definicije termina. Primjerice, socijalna struktura odnosi se na obrazac odnosa, rečenična struktura na niz simbola poredanih po točnom redoslijedu. I u drugim područjima imamo primjere proučavanja strukture osnovnih fenomena pojedinih znanosti. U strojarstvu razmatra se struktura materijala, u geodeziji struktura zemljanih slojeva i stijena, u kemiji struktura stanice i molekula, u fizici struktura atoma. U vidljivom svijetu svakodnevice nailazimo pak na strukturu računala, strukturu sustava vodovoda i kanalizacije, zgrada i nebodera, a kada putem teleskopa pogledamo iznad naših glava susrećemo se sa strukturom sunčevog sustava, galaksija i na koncu čitavog svemira. Ono s čime se trebamo prešutno složiti ogleda se u činjenici da smo, pogotovo u današnje vrijeme, na svijet kojim smo okruženi skloni gledati kao na inherentno strukturalan. Ono što nastaje u svijetu struktura nestalno je i prolazno, jedino je struktura vječna i beskrajna.

Osnovna je pretpostavka strukturalizma da različite stvari i fenomeni imaju sličnu suštinu ako posjeduju identičnu ili sličnu strukturu. Pojam ‘strukturalizma’ uveo je R. V. Brendal 1939., a među najpoznatije strukturaliste ubrajaju se Ferdinand de Saussure, Loius Hjelmslev, Charles W. Morris i mnogi drugi. Utjecajan teoretičar strukturalizma L. Hjelmslev (1958) naglasio je da svojstvo svakog elementa ovisi o strukturi u koju je ugrađen. Drugim riječima, smatrao je strukturu „autonomnom esencijom s unutarnjim relacijama“. Ipak, do 1970-ih, sâm smjer strukturalizma nije bio u stanju razviti generalnu definiciju strukture (Piaget, 1971). To se pokušalo u jednom drugom području – području matematike. Neobični matematički pokret koji se pojavio u Francuskoj nakon 2. svjetskog rata – Bourbaki (1948) – matematičku strukturu definirao je kao set s relacijama i aksiomima koje te relacije zadovoljavaju. U novije doba, Grossmann (1990) strukturu označava kao reprezentaciju kompleksnog entiteta koji se sastoji od dijelova a koji se nalaze u međusobnom odnosu. Konačno, u najnovije doba, teorijske osnove opće teorije informacije M. Burgina uključuju teoriju opće strukture svijeta, matematičku definiciju koncepta strukture, te elemente semiotike, opće znanosti o znakovima i znakovnim sustavima (M. Burgin, 2010).

Upravo sa strukturalizmom usko povezana semiotika, kao općenita znanost o znakovima, iznjedrila je nekoliko inherentno strukturalnih fenomena, između ostalih i spomenutu Piercovu znakovnu trijadu … Pored toga, sasvim je moguće da ćemo jednoga dana strukturne fenomene razmatrati kao znanstvene pandane Platonovim idejama.

Ne može se reći da je smjer poststrukturalizma nastupio u vremenskom smislu nakon strukturalizma, ali je u neku ruku statične strukturne fenomene (poput trijade) učinio dinamičnim. Za poststukturaliste, realno/stvarno je kaos; imaginarno/nestvarno je individualna varijacija simboličkog reda, dok je sâm ‘simbolički red’ objektivan. (Lacan, 1977). Pa tako, Jacques Derrida u svom djelu Pisanje i razlika, prvi put objavljenom 1960-ih, piše:

Značenje mora čekati da bude izrečeno ili napisano da bi samo sebe nastanilo i postalo ono što za razliku od sebe jest: značenje…

U ovom smislu, dotada čvrste sastavnice egzistencijskih trijada više se ne pokazuju čvrstima. Razotkrivaju se u svoj svojoj dinamičkoj prirodi. Ako gornju tvrdnju primijenimo na Piercovu znakovnu trijadu vidimo da procesa značenja i nema dok se ne uspostavi najprije objekt znaka, a onda i njegov naziv/ime.

Ako bismo sada sastavnice Piercove znakovne trijade, u jednom osobitom, poststrukturalističkom duhu, pokušali mapirati sa sastavnicama egzistencijskih trijada svijeta dobili bi sljedeće:  ponajprije, naziv/ime znaka podsjetio bi nas na svijet ideja. Čim nečemu dodjeljujemo ime time kao da ga stvaramo; odatle naziv/ime znaka mogao bi odgovarati i Popperovom Trećem svijetu.  Jedino što bi se svijet struktura, s obzirom da je po sebi ‘odnošeći’ (odnosno da zaprima odnose), osim naziva znaka mogao odnositi i na proces značenja. U postupku obrnutog mapiranja, u svezi objekta znaka i procesa značenja nemamo dvojbi: objekt znaka čvrsto je mapiran uz fizički svijet, a proces značenja  uz mentalni svijet egzistencijskih trijada. Što nam ovo spekulativno mišljenje želi poručiti? Ono u čemu smo bili i u čemu ćemo izgleda ostati umjetnici odnosi se ponajprije na dodjeljivanje imena/naziva stvarima odnosno stvaranju ‘trećeg svijeta’ egzistencijske trijade svijeta…

Prosinac 23, 2013

Egzistencijske trijade svijeta (ili teorija opće strukture svijeta I.)

MARC BURGIN: Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification (2010) [Opća teorija informacije]

burgin1Prema M. Burginu, teorijske osnove opće teorije informacije uključuju teoriju opće strukture svijeta, matematičku definiciju koncepta strukture, te elemente semiotike, opće znanosti o znakovima i znakovnim sustavima. Krenut ćemo od teorije opće strukture svijeta…

S jedne strane, imamo fizički svijet. U fizičkom svijetu postoje sunca, zvijezde, ti koji ovo čitaš i ja koji ovo pišem. S druge strane pak, mogućnost percipiranja fizičkog svijeta tjera nas na zaključak da mora postojati i mentalni svijet. Znanost ima dovoljno dokaza da prihvati postojanje mentalnog svijeta… U mentalnom svijetu postoje tzv. ‘realne stvari’, fenomeni poput sreće, boli, ljubavi, mirisa, boja itd. Mnogi filozofi, uključujući i po pitanju uma nezaobilaznog R. Descartesa, smatrali su da su mentalni i fizički svijet neovisni… Svejedno; ako ništa, mentalni i fizički svijet su definitivno različiti… Zanimljivo, naša ‘mentalnost’ može utjecati na fizički svijet i promijeniti ga.

Sada dolazimo do najzanimljivijeg dijela: samo po sebi čini se logičnim da nekako želimo povezati fizički i mentalni svijet. Svijet je cjelina, zar ne? Pa ako smo ustvrdili da se ipak sastoji od dva, po svemu sudeći, neovisna dijela onda mora postojati nešto što ih povezuje. Ali što? Kako povezati nešto toliko ‘ne-slično’, kojim konceptom odnosno idejom? Kao da nam sâm jezik sugerira rješenje: fizički i mentalni svijet najlakše je povezati idejama, u konkretnom slučaju, jednom osobitom idejom. U ovom smislu, ta ideja obuhvaća mnogo drugih ideja, čitavo mnoštvo, drugim riječima, ta ideja promovira nešto što se može nazvati svijetom ideja. Bez obzira što nam naša čula sugeriraju da mora postojati nešto kao što je to fizički svijet, postoji i ideja fizičkog svijeta koja nam (odnekud) pristiže i pomoću koje uopće možemo poimati nešto takvo kao što je to fizički svijet. Isti slučaj je i s mentalnim svijetom. Ideje fizičkog i mentalnog svijeta samo su ‘obale’ oceana ideja koje se u njima mreškaju. Ideje se i doslovno nalaze u pozadini svega, pa tako dolazimo do zanimljive, rekli bi, ‘pra-poststrukturalističke’ misli o tome da u oceanu vječnih ideja mora postojati i ona koja uopće razlikuje fizički od mentalnog svijeta. Prvi mislilac koji je razmišljao na ovaj način, kao što je poznato, bio je Platon; od tada svijet ideja pripisujemo njemu i kažemo – Platonov svijeta ideja, jer je on bio prvi mislilac koji ih smjestio u zaseban svijet, izvan prostora i vremena, priznavši im neovisnu egzistenciju. Nemojte podcjenjivati svijet ideja! Karl Popper, Kurt Gödel i Roger Penrose za sebe su tvrdili da vjeruju u postojanje svijeta ideja. Jedna od teorija o prirodi matematičke istine – platonizam – smatra da matematika opisuje vječnu i nepromjenjivu matematičku stvarnost koja postoji izvan vremena i prostora. Matematički predmeti (brojevi, skupovi, trokuti…) idealni su i apstraktni te postoje nezavisno od načina na koji mislimo.

Više od dvije tisuće godina kasnije, Karl Popper otišao je korak dalje… Ustoličio je novu egzistencijsku trijadu svijeta: zadržavši svijet fizičkih stvari (Svijet 1) i svijet mentalnih aktivnosti i stanja svijesti (Svijet 2), Platonov svijet ideja zamijenio je vlastitim konceptom tzv. Popperovim Trećim svijetom ili Svijetom 3 koji se odnosi na intelektualne sadržaje nastale ljudskom duhovnom djelatnošću poput knjiga, znanstvenih teorija, umjetničkih djela i sl…. I površnom pogledu je jasno da se radi o modificiranoj verziji svijeta ideja, ali koji je sada TU prisutan, može se opipati, a ne udaljen i s one strane, metafizički.

Neki autori smatraju da je tzv. Popperov Treći svijet zapravo svijet znakova u smislu u kojem ga je rabio, po mnogima, prvi semiotičar Charles Sanders Pierce još u 19. stoljeću, premda nisu insistirali na tome da se on doista sastoji od nečega što je Pierce okvalificirao kao znakovi… Piercova balansirana znakovna trijada zapravo umnogome podsjeća na egzistencijsku trijadu svijeta svoje vrste. U Piercovoj trijadi u međusobnom odnosu nalaze se naziv/ime znaka, objekt znaka, i proces značenja. Naziv/ime znaka nalaže provedbu ljudske intelektualne aktivnosti, odatle se može mapirati s Popperovim Svijetom 3 ili Platonovim svijetom ideja, objekt znaka odgovara fizičkom svijetu, a proces značenja mentalnom svijetu.

M. Burgin, u sklopu teorije opće strukture svijeta, inspiriran izloženim egzistencijskim trijadama svijeta, spreman je ponuditi i svoju verziju iste… U duhu K. Poppera, ni on ne zadire u fizički i mentalni svijet, ali zato na mjesto ideja, odnosno intelektualnih dosega ljudskog duha, postavlja svijet struktura… Svijet Struktura postoji u stvarnosti poput Svijeta Fizičkih Stvari i Mentalnog Svijeta. Npr. neke od predstavljenih trijada u postu (Platonova trijada, Popperova trijada) postoje na isti način na koji postoje Sunce ili zvijezde. Ali za razliku od Descartesa, ova tri svijeta, smatra Burgin, nisu odvojena! Primjerice, mentalni svijet čovjeka zasnovan je na mozgu – fizičkoj stvari itd. Osim toga, Burginovi svjetovi, za razliku od prethodnih, posjeduju dinamičku strukturu…

Pa tako, najnovije dostignuće znanosti odnosi se na otkriće svijeta struktura (engl. world of structures)… Ovaj svijet struktura može se povezati s Platonovim svijetom ideja kao što se atomi moderne fizike mogu povezati i odnositi prema Demokritovim atomima. Konačno, svijet struktura nalazi se u temelju nečega za čim bezuspješno tragam godinama – opće teorije informacije… (premda se M. Burgin vjerojatno sa mnom ne bi složio smatrajući da ju je upravo on u nastavku svoje knjige izložio…)

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

%d bloggers like this: